Tuesday, April 12, 2016

Žrtvovati se - nepoznata u jednačini

Zašto baš ova tema je samo iz razloga da možda pomogne nekome.

Svi se često i verujem već odavno susrećemo sa pojmom “žrtvovati se”. Znate ono, žrtvuješ kao školarac svoje slobodno vreme, koje bi proveo jurcajući se po ulicama, za učenje, vežbanje, treniranje, pa se onda žrtvuješ zbog dece jer njima treba vremena, pažnje, strpljenja, novaca, pa tebi što preostane, pa se žrtvuješ na poslu odrađujući više i duže nego bi hteo da bi to neko video i cenio, pa se žrtvuješ kada dođu unuci da pričuvaš da bi mladi mogli raditi ili se odmarati i tako dalje...

I nešto mi tu mnogo nije štimalo...i ima mi neku ogromnu težinu i vuče me na dole, poguruje me...Zar u svakom delu svog života treba da se žrtvujemo zbog raznih razloga, a pogotovo pod izgovorom sada je tako, tako treba, zarad toga da se jednom bolje i lakše živi?

I ne vidim u ovoj jednačini sa ne znam koliko nepoznatih, rešenje kada je to vreme. Priznajem da mi matematika nije jača strana, bila, niti je, pa možda zato ne vidim rezultat...

Onda sam krenula drugim putem, da vidim šta kaže čuvena Wikipedija. I kaže ona...

·         Žrtva (religija) — običaj nuđenja hrane, živih životinja ili ljudi bogovima, kao čin njihovog umilostivljenja, ili ljubavi iz strahopoštovanja, ili obožavanja.

I tek sam se tu zapitala, a KOME mi to NEŠTO ili NEKOGA ili SEBE podnosimo? Ko su ta božanstva kojima mi prinosimo svoju žrtvu?

Ovo nije matematika, ali ipak nisam došla do rešenja...

I tražila sam odgovor od onih koji ceo život koriste žrtvovanje ali odgovor nisam dobila. Samo da to tako je i tako treba.

Onda sam pustila energiju “Žrtvovanje” da mi sama donese odgovor. I donela je.

To ti je zapravo kada ulažeš svoje vreme i znanje i rad da bi nešto napravio, popravio, pomogao, stvorio...zapravo to činis svog sebe i zbog onih koje voliš ili koje ceniš.

Odjednom sam se ozarila i ispravila svoja pogurena ramena od strašne reči žrtvovati se. Pojam “ulaže se” mi nekako lakši,  donosi lakoću, radost, sreću, išćekivanje, uzbuđenje....ili to samo ja osećam tako?

I odjednom sam videla i sve ostale koji se žrtvuju i zbog toga su ramena svima pogurena kako su uspravljanja i kako imaju ozarena lica!

Kada u nešto ulažemo, radimo to ZBOG TOGA što tako želimo, zato što nekoga volimo i želimo pomoći, zato što sebe volimo i želimo da nam bude još lepše, zato što volimo i cenimo ono što radimo i želimo mu dati još više dobroga...

Drugačiji je osećaj koji izaziva reč “žrtvovati se” naspram “ulagati”. To donosi novu energiju, nove poglede na ono što činimo i umesto linije od usana, spuštene prema dole, napravi osmeh.

Meni je ovo samo još jedan dokaz da su sva rešenja u životu jednostavna, i da sam naš pogled na situacije u kojima jesmo određuje nas same a to onda kreira i drugačiji život.

Ili možda samo ja vidim to drugačije? Ili možda samo ja žrtvovanje vidim kao ulaganje? Hmm...a nije matematika...znači verovatno ima još koji tako vide...ili koji će od sada tako videti...


Namera mi je bila da moje razmišljanje bude od pomoći drugima....uložila sam svoje vreme i ljubav prema vama u to....ne mislim da sam išta žrtvovala...





No comments:

Post a Comment