Ko to tamo štrči: želite li biti sretni ili "neko iz mase"?

Moje gostovanje na sajtu Sretna žena - zato što JESAM, i sretna i žena...
Uživanje je BITI SVOJ !
Hvala Danijela Jokić-Vaislay što si me pozvala da budem deo "Arabella - Magazin za sretnu ženu"

 http://www.sretnazena.com/2016/05/ko-to-tamo-strci-zelite-li-biti-sretni.html

Rodila sam se da vjerujem kao većina, toliko slična sa svim ostalima a opet toliko različita od ostalih. Vjerujem da je u tome dostojanstvenost našeg postojanja. Zapravo, jedna od dostojanstvenosti...

Odrastala sam kao i većina, u nekim stvarima i situacijama vrlo slično kao i ostali, a u nekim baš potpuno drugačije. Verujem da je i jedno i drugo ostavilo traga u mom životu. Rekla bih, isto kao i većini nas.

Većina želi da se ne izdvaja iz gomile, pa sam i ja tako htjela. Ne štrčeći. Zlatna sredina, u svemu idealno. Istinito ili ne, sada već znam da to uopšte nije bitno. Bitno je da li smo u toj zlatnoj sredini ili ispod ili iznad nje, MI sami, sretni i zadovoljni i u miru sa sobom.

Štrčala sam jako, na primjer, jer sam bila jedna od rijetkih kojoj su se roditelji razveli, tamo na polovini 70-tih godina prošlog vijeka. Teško sam se sa time mirila, zbog toliko razloga... Ne ulazim sada u detalje, davno bilo, a i nema koristi “u sitna crijevca” prevrtati nešto što je bilo davno. Barem ja tako mislim...

Onda sam štrčala zato što sam vjerovala u ljubav i dobrotu prijatelja, drugara, ma rekla bih svih, više nego ostali. Tako mi se činilo tada. I to me uvijek nekako klepalo po srcu i ranjavalo, rekla bih više nego većinu. Kasnije sam skontala da sam najmanje ja prihvaćala sebe i svoju situaciju i samim tim ni sebe nisam baš nešto voljela. Nisam baš nešto nalazila razloga zašto bih...

Onda sam se pred kraj prošlog vijeka, i ja razvela. Još uvijek sam dosta drugačija u odnosu na okolinu, žene su sklanjale svoje muževe od mene, oženjeni su me saletali, a ja sam tražila sebe... bila sam baš drugačija od većine. Ili barem, što je moja situacija ljubavne priče u braku bila jasno pokazana kakva je. Kasnije su se masovno oko mene razvodili. U tome sam bila u zlatnoj sredini neko vrijeme...

Onda sam ja prije skoro decenije, spojila moj život sa Njegovim, na skroz drugi način od većine, štrčala sam ponovo. Kroz jedno od mojih najtežih perioda u životu, bio je tu, bez da se posebno mješa, samo je tu... sada znam kao podrška, kao neko ko me prihvata i voli takvu kakva sam, kao ruka koja će pridržati kada zatreba, kao neko ko me čuva.. ne posesivno i ne gušeći, lagano, sa povjerenjem u mene, u sebe, u nas...

Ne kažem da nema takvih ljubavi i još možda i većih i ljepših i glamuroznijih, meni je OVO bilo potrebno. 

Da u odnosu na bivšeg partnera, koji mi je (i još uvijek to radi) pokazivao kako ne trebam, On mi pokazuje kako trebam. U međuvremenu smo od ispod minusa (u svemu) napravili solidno stanje (u svemu). Neki i zavide. Meni. I njemu. I nama. 

Štrčala sam i sa svojom bolešću koja mi se odjednom zadesila. Nije bila uobičajena. Mnogo nisam voljela sebe zbog toga. Kada sam se zavoljela (imala sam “sreću”, pa sam imala svoje pomagače u tome) i bolest je prošla. Neuobičajeno za ostale. A ja sam znala da sam sada svoja. 

U međuvremenu sam, za ovih mojih skoro 5 decenija života, naučila da se ljubav ne traži u drugima i drugim mjestima i situacijama, već prije svega u sebi, u svom domu, u svojim situacijama. 

Kada se tu na ovim mjestima pronađe, onda tek sve ima onog pravog smisla zašto smo se jednog dana rodili. 

Zašto smo nekada jako štrčali i bili jako na meti svega što ljubav nije. 

U ljubavi nema štrčiš i ne štrčiš. U ljubavi nema dobar si i nisi. U ljubavi nema ispravno si uradio ili nisi. U ljubavi jednostavno JESI. Jesi ti sam. Jesmo mi svi. I svi smo jedno. Svi smo ljubav.

Ko tu sada zapravo štrči, onaj koji jeste ljubav ili onaj koji nije? Rekla bih, najviše štrči onaj koji nije ono što uistinu jeste. Dok glumatamo i pokušavamo oponašati neke osobe, biti kao oni, mi tada najviše štrčimo. Ali ne u masi, nego u nama samima. Nešto bode i stiska i guši i zapinje i gnječi i svašta nešto u nama, samo zato što Duša naša, naša Anima, prepoznaje da to nije to. 

Bila sam nebrojeno puta u toj ulozi. I bila isto tako nebrojeno puta i u ulozi da sam ja Ja. Znate po čemu ih razlikujem? Po osjećaju. 

Po osjećaju lakoće i mira i zadovoljstva, kada sam ja Ja. U sebi, u duši. Tada sam i veličanstvena i moćna i ne osjećam nikakve prepreke niti kočnice niti granice mogućnosti. Tada osjećam ljubav u sebi, onu pravu, istinsku, izvornu. Koja ne štrči. Koja jeste. Veličanstvena i moćna.

Želim svima Vama da budete ono što jeste, uistinu. Tada će Vas primjetiti i obratiti Vam se osobe za koje ni ne znate da su na istoj planeti kao i Vi. Njihova obraćanja biće u pravcu još većeg rasta onog što ste Vi. I njihovog naravno, zato što su to što jesu. I taj rast će imati za osnovu ljubav i zadovoljstvo i lakoću i sreću i mir. A šta može iz toga da izraste?