Na svakom početku
nečega je sve čisto. I na početku našeg života, i kada počistimo kuću, i kada
započnemo neki odnos sa nekim…I onda krene sa prvom prašinicom. Pa dođe i druga
i naredna…Nekada ni ne vidimo da je neka prašinica pala. Kada se tako skupi više
prašinica, dešava se da ne želimo da vidimo da ima nešto što je zaprljalo to
nešto naše. Valjda zato što nam nije dovoljno upaljeno svetlo…A onda kada
primetimo i kada želimo da primetimo, obično preduzmemo neku akciju čišćenja.
Površno ili detaljno. Pa smo neko vreme opet mirni, jer je sve opet čisto. I
redovno je tada naš osećaj mnogo dobar. Kao da ponovo dišemo punim plućima.
Pitam se ponekad,
ako nakon svakog čišćenja imamo fenomenalno dobar osećaj slobode i većeg
prostora oko nas u kojem se lepo osećamo, zašto dozvolimo da zaprljamo ono što
nas okružuje ili čak i delove svog života? A posebno sebe same?
Metla, voda su nam
uvek pri ruci. Na svu sreću, većini nas jesu. I kanta gde možemo sipati veću
količinu vode za čišćenje. I kanta za smeće gde možemo odložiti svoje smeće. I
redovno će nam to smeće odneti službe koje su za to zadužene. I kanalizacija će
odneti svu prljavu vodu koju u nju sipamo, sa lakoćom.
Zašto je onda ipak teško napraviti čišćenja?
Da li smo lenji? Ne bih rekla da je to pravi, ili barem ne jedini, razlog. Čini mi se da je više u pitanju da smo se nekim čudima navikli na prljavštinu oko i u nama. Čak se nekada i dobro osećamo u njoj. Čak se nekada plašimo šta će biti ako vidimo blještavilo čistoće.
Čudno je sve to…
Čudno čega se
nekada bojimo. Videti jasno to, i šta i kako je zaista. Pa makar i rogato i
repato, ali je barem tako. I tek onda, kada jasno vidimo sve i svakoga a
pogotovo nas same, možemo nešto preduzeti. Preduzeti prave akcije. I rogato i
repato ima svoje kvalitete. Ako ništa drugo, da pokaže da je takvo i da vidimo
da ako nešto takvo postoji, postoji sigurno i drugačije od toga. Da ne kažem
suprotno od toga. A kada je to drugačije, to znači i da naš život može biti
drugačiji.
Prema tome, lepo
lagano krenuti i izbacivati sve što je nepotrebno, sve što nam ne daje da
slobodno sa lakoćom i radošću hodamo i živimo. Sve što nam oduzima i što nas pritiska i što nas pravi manjima i nevažnijima
i nebitnijima nego što jesmo. Prvo videti šta je sve to, uzeti kesu za smeće,
potrpati sve u njega pa u kantu sa njim pa neka ga nose službe za to
kvalifikovane. Pa nakon toga, kanta vode i krpa, i ne malo vode sa kojom ćemo
samo zamazati nego voda sa kojom ćemo
sve pokupiti i očistiti i posle čega će prostor oko nas biti čst. Čist. Voda, ta divna voda, toliko je sposobna da očisti
sve što je za čišćenje i onda je tako prljavu ubaciti u kanalizaciju, tamo gde
i jeste prljava voda, da je službe kvalifikovane za preradu vode kvalitetno
prerade. Da se više nikada ne vrati u naš život. Pootvarajtre vrata i prozore,
pustite da u uđe sveži vazduh, da stari ustajali ode napolje....Napolju on opet
ide na preradu tamo gde se vazduh čisti...
Nakon ovih nekoliko
jednostavnih akcija, lični osećaj je drugačiji. Lakše se diše, lakše se hoda, lakše
je smejati se, lakše je živeti.
Ovako se čisti
prostor oko nas.
Zanimljivo, i ljudi oko nas se čiste ovako. Neki budu očišćeni pa su i dalje u našem životu, neki budu očišćeni iz našeg života i poslati tamo gde će ih neko preuzeti. Rezultat je isti. Lakše se živi.
Zanimljivo je još
i to, da i sami sebe čistimo ovako. Jer smo nekada baš zaprljani. Sa hranom
koju jedemo, sa pićem koje pijemo, sa nefizičkom aktivnošću koja nas
umrtvljuje, sa svojim stavovima, uverenjima, mišljenjima koje nas pritiskaju i
prave od nas namaskirane ogranizme na dve noge koje hodaju zemljom.
I naravno, do nas
samih je koliko će prostor oko nas, uključujući i ljude oko nas i uključujući
posebno sebe, biti zaprljani ili čisti.
Edukujmo se o načinima čišćenja, primenjujmo to, testirajmo na sebi koliko to NAMA funkcionise – igrajmo se, život jeste igra. I nije najveći problem kada se zaprljamo tokom igre, nego ako to ne očistimo - takođe kroz igru.
Koliko li je sve jednostavno, zašto se toliko trudimo da dokažemo da nije?
Mislite o tome…
tekst objavljen ovde http://www.sretnazena.com/2016/06/kako-ocistiti-prasinu-negativnosti-iz.html
No comments:
Post a Comment