Rodila
sam se šezdesetineke prošlog veka u jedno zimsko jutro, verujem na opštu radost
svoje familije, posebno one najbliže. Verujem da sam bila željeno dete, oca i
majke koji su se voleli, i njihovih roditelja koji su takođe voleli da se oni
vole pa onda i željno čekali i mene. I tako sam ja došla na svet u to zimsko
jutro.
Iskreno,
verujem da mi je tada bilo svejedno koji je dan i mesec, bilo mi je bitno da
tamo gde ću da živim da me vole. Mislim, verujem u to da mi je to bilo bitno
tada. I tako, dobila sam baš to.
Tada.
I narednih nekoliko godina.
Dok
onda jednog dana više to nije bilo baš sve tako. Mama i tata se više nisu
voleli, pa samim tim ni njihovi roditelji to sve nisu voleli, pa onda i članovi
familije su počeli da vole različite stvari. Verujem da mene nisu prestali da
vole, ni tada. Mislim, verujem da je tako.
E
sada, u gomili zanimljivosti koji su se dešavali u mom životu (naravno, u svačijem
ima zanimljivosti), neke zanimljivosti su mi baš bile sa prevelikim
intenzitetom. Za mene prevelike vrednosti u ispoljavanju.
I onda su krenule te priče, pa ti si preosetljiva, tebi su samo emocije bitne, to je zato što si u horoskopu “ribe”. I tada je krenulo da, ne da ne volim, nego mrzim to što sam baš ja “ribe” u horoskopu. Plačljive, preosetljive, njanjave, previše povredljive, previše veruju drugima, a premalo hrabre, premalo sa svojim čvrstim stavom, premalo borci i sve ono što jedna tinejdžerka u svom traganju za svojim mestom pod nebom želi da je.
Em
što sam u gomili svojih zanimljivosti u svom svakodnevnom životu pokušala
ostati na nogama, i prikriti svoju njanjavost, ko god bi me pitao šta sam u
horoskopu a ja rekla šta sam, usledilo je ono dobro poznato “ajoojj…” Dalje je
svako dodavao svoju verziju.
A
ja sam htela da budem neki lav ili bik ili ovan ili barem strelac…da sam se
rodila u neko drugo jutro a ne u ono zimsko…
I
tako…
Godine
su prolazile, dolazile sve zanimljivije priče u moj život, a ja sam i dalje
bila u borbi sa svojom preosetljivošću i sa svim onim što nosi znak “ribe”.
Tragala
sam za nekim osobinama koji bi makar na momente ukazivale na stav, čvrstinu,
hrabrost,samopouzdanje.
Ne
kažem da tu i tamo nije bilo nekoga ko je sve te moje “riblje osobine” voleo i
podržavao, ali to su bile blede podrške. Ili sam barem tada tako videla.
I
ovo sve je bio još jedan od razloga mog ne voljenja sebe.
Život
svoj sam zatoksikovala dobro. I redovno mu dodavala dozu toksina, u slučaju da
je nekim čudima neki delić toksina krenuo iz njega.
Dok
jednog dana, nisam pogledala drugu stranu cele moje priče zvane “ribe” u
horoskopu.
Pogledala sam i obratila pažnju i na onaj drugi deo teksta u opisu, koji govori koliko su to fine tanane duše, koje na svet gledaju očima srca, kojima je svet emocija svet kojim hodaju i emocije su ono na šta reaguju i čime se hrane. Videla sam i to da su takve kakve su, baš kao i različite vrste zapravih riba, nekada u stanju krvnički braniti ono što smatraju bitnim u svom životu. Da su nekada itekako borbene i tada se najčešće neke druge krupne zveri iznenade i pobegnu. I videla koliko su, kako god da se (od)bace, one ipak sa lakoćom plivaju dalje. Elegantno i sa stilom.
Da,
nekada se i ja zaista upecam na nešto što liči na ono što mi treba. I da, budem
uhvaćena u klopku. O da, vrlo dobro mi je poznat taj osećaj. Međutim, znate
koji mi je još osećaj dobro poznat? Kada se pokaže da ti koji su me upecali
zapravo nisu hteli da mi naude, samo su hteli da se pohvale da me mogu imati i
onda me vrate nazad tamo gde pripadam. Tamo gde je moj svet, tamo gde se dobro
osećam.
Kao
riba u vodi.
Od
kada sam videla i ovu stranu priče, moj se život dooooobrim delom detoksikovao.
Sav otrov koji sam dozvolila da lagano ulazi svih godina je mnogo brzo izašao
iz mene. Kao da su se Čudesa umesala. Hihihiii….a kao nisu…
Od
onda volim sebe. Takvu kakva sam, i sa ponosom odgovorim da sam “ribe” u
horoskopu kada me neko pita. Jer bez mene, svetu bi falilo ravnoteža u osećajima
u emocijama u onoj njanjavosti u onome da mi je srce bitnije od drugih
bitnosti, u onoj finoj energiji koju osobe rođene u znaku “ribe” imaju.
Otkrila sam da
sitnice koje su meni bitne u životu su zapravo stub i osnova života. O kojem se
danas toliko priča, koje je danas (u odnosu na period mog odrastanja) bitan i
značajan. O kojem se knjige pišu i drže motiacioni govori širom sveta.
Vremenom,
videći i doživljavajući sebe drugačije, otkrila sam i šta sve mogu sa baš tim
osobinama koje imam. Svet Access Consiousnessa mi je u tome ogromna podrška.
I
šta je sve to još što ne vidim ni sada, a kada bih videla sve svoje osobine i
talente i nadarenosti to bi u potpunosti promenilo moj život? Pa onda i život
sveta oko mene?
Otkrijte ljubav prema sebi i u sebi i otkrićete život.
Pored
ogromne uloge C vitamina i ostalih divota prirode u detoksikaciji, otkrivanje ljubavi
u sebi je najvažniji sastojak. Setite se toga uvek. Svakodnevno.
I
kako može još bolje od toga?
tekst objavljen ovde http://www.sretnazena.com/2016/06/kako-otpustiti-negativne-emocije.html
No comments:
Post a Comment