Brinem se zato što…
Kajem se, osećam grižu savesti
zato što…
Žao mi je zato što…
Sigurna sam da ćemo na mesto ovih
tačkica znati staviti dosta toga, bez nekog dužeg razmišljanja. Pa razloga za
to barem ima koliko hoćeš (ili nećeš, hmmm…)
Iza
svega ovoga, nalazi se šta?
Ogromna količina vremena i
energije koju potrošimo na ova “kreiranja”.
A
iza toga, se nalazi da se sve to podrazumeva, zar to ne radi svako?
Zar to nije normalno? Zaista, koliko li su samo nenormalni oni koji na brigu,
kajanje i žaljenje i tugu ne troše vreme. Phhh…
A
iza svega toga, stoji još nešto : nametnuto verovanje od ko zna
koliko generacija unazad koje se tako pažljivo čuvano prenosi na svaku narednu,
jer DOK SE BAVIMO sa ovakim stanjima nemamo
vremena za živeti život i voleti ga, a osećamo negde u dubini da bi to tako
trebalo…. Jer ako smo ok, pa čak ako još i uživamo u svom životu, kako onda
neko može da utiče na nas, da nas usmerava u pravcu kojem ti drugi žele, kako
mogu da imaju moć nad nama…I šta će onda oni jadni?
I da ne bi bili jadni, onda mi,
zbog toga DA BI POKAZALI poštovanje i ljubav, radimo kako nam je sugerisano.
Ooo, da, mislim ovde i na roditelje! I da, i na nas koji smo roditelji… !
I šta sada? Ima li kraja ? Ili je
ovo to i tako će biti i na dalje?
Ooo, da ima kraja!
KADA?
Sada! Odmah sada!
KAKO?
Zaustaviti se, skontati
situaciju, pogledati je takvu kakva je, i IZABRATI da je tu kraj. I da biramo
da od sada, svoje živote živimo (ne trošimo!) u otvorenosti na drugačije mogućnosti
i izbore, na takve gde potpuno svesni biramo od sada pa nadalje imati lakoću i
radost. Onu lakoću i radost koja je za nas to. Svakodnevno.
Nemoguće je? Da li ste probali pa
znate da je nemoguće?
Jeste, ali bez rezultata?
Probajte ponovo.
Jeste i imate rezultate? Uradite
ponovo i ponovo i ponovo i uvek ponovo.
Ceo život se ne može iz korena
promenti u par sekundi. Ali ono što može, da u par sekundi promenimo biranja,
odnosno iz mora mogućnosti, šta biramo. Pojedinačno.
Sada vezano za doručak, sada za
kako se obratiti osobi kraj nas, sada za promeniti frizuru, sada za krenuti na
rekreaciju,sada za nazvati nekog svog dragog, sada za otići kod nekoga, sada za
uzeti C vitamin, sada za poslati novi CV za posao, sada za očistiti dom, sada
za proveriti svoje zdravstveno stanje, sada za reći deci da im verujemo i
volimo bez obira na sve, sada za dati partneru više slobode i poverenja, sada
za pokloniti nešto nekome ko neće vratiti nikako, sada za prihvatiti i zavoleti
ono u čemu jesmo i što trenutno imamo, sada za prihvatiti i voleti SEBE!
Dozvoliti da SEBE pokaze sebe, šta ga najviše raduje i u čemu najviše uživa! Ne
brinite, SEBE nije egoista, neće štetiti drugima…Čak naprativ! Tek će tada SEBE
biti doprinos! Drugima. Svetu. Sebi.
I tako svaki dan, po neki novi
izbor i uskoro ćemo samo primetiti da smo u drugačijoj realnosti, gde se
prihvata sve kako je i pita kako se i šta novo može birati, koje će dovesti do
još više svega što volimo.
Ja probala to i funkcioniše.
Hajde sada i vi.
Šta ćete izgubiti?
Pa hoćete, silna dobro poznata
stanja brinjenja za nešto ili nekoga, pljuvanja po drugima, ogromne količine
tuge zbog koječega, dobar deo stresa, depresije, bespomoćnosti…
A šta ćete dobiti?
Puno novih ovorenih vrata (mogućnosti)
koje niste videli, niste znali ni da mogu postojati, puno osećaja zadovoljstva,
zahvalnosti, ljubavi, dobrote, mira…
I ako izaberete promeniti život
koji ne volite, tako se menja. Jednostavno. Bez puno filozofiranja i razmišljanja.
Jednostavno se izabere da se bude u životu koji se voli, koji je lakoća i
radost. Obilje, u svakom smislu, dolazi tada obilato. Jer obilje voli gde se
voli.
Budimo MI sada, bez obzira koliko
nam je godina, oni koji će sada prekinuti da naredne generacije budu sa naše
strane upakovane u brigu, kajanje, žaljenje…
Bolje da ih ušuškamo u mogućnosti
izbora da svako živi onakav život kakav on voli.
To onda preokreće realnost svih
nas, sada, i u budućnosti.
I kako može još bolje od toga?
No comments:
Post a Comment